Knjiga o jugu zbirka je 23 eseja koja se bave europskim jugom, srednjeeuropskim jugom i hrvatskim jugom- Dalmacijom. Tekstovi knjige bave se temama svakodnevice Jadrana 20. stoljeća, od gastarbajtera preko vikendica do jadranske magistrale i bure. Knjiga tematizira industrijsku povijest Dalmacije, kao i ulogu turizma na današnjem Mediteranu. Tekstovi knige posvećeni su i nekim važnim figurama dalmatinskog 20. stoljeća, poput Dike Marjanović Radice i Tomislava Ivića.
Pavičićeva knjiga dijelom popunjava jednu polupraznu knjišku policu s oznakom: Mediteran, mediteranstvo i mediteranizam. Naime, iako ovdašnje elite desetljećima inzistiraju na hrvatskoj pripadnosti Mediteranu, ta je pripadnost uglavnom deklarativna i neopisana. Malo je suvislih tekstova koji autentično – suvremeno, bez stereotipa i klanjanja spomenicima tradicije – svjedoče o tome što Mediteran u 'nama' doista jest.... 'Knjiga o jugu' dokaz je da su u sredinama poput naše, u kojima je štošta neistraženo i neispisano, upravo novinski tekstovi često iznimno bitni za stvaranje suvremene antropologije domaćeg terena. Zato, čak i ako ste čitali u novinskom formatu eseje okupljene u ovoj knjizi, svakako je uzmite u ruku i čitajte ih opet i iznova.
Katarina Luketić (Tportal)
Pavičić je s ovim palimpsestom složio esejistički vrhunac dalmatinske književnosti. Iz medijskog kaosa izvukao je ključne slojeve Dalmacije.
Željko Ivanjek, jutarnji list
„Knjiga o jugu“ jednako je zanimljiva onima koji prate autorov kolumnistički rad, ali i onima koji se s njegovim pismom tek susreću.
Emir Imamović Pirke, Forum.tm
Pogled na jug novim, drukčijim očima... Unikatan pogled na jadransku obalu kojeg kao turisti obično previdimo. Preporučam!
Samo Rugelj (Delo, Slovenija)
Ova se knjiga razlikuje od povijesnih ili publicističkih djela o Jadranu ili Mediteranu, koja su se, kao i kod Predraga Matvejevića, usredotočila na fascinaciju kulturnim ispreplitanjem i zajedničkim osobinama obalnih stanovnika. Iako se elementi Braudelove škole mogu pronaći i kod Pavičića... njegova se knjiga distancira od prethodnih djela prvenstveno zato što Pavičićev glavni interes nije kontinuitet i sličnosti, već povijesni prekidi i prekretnice dvadesetog stoljeća. I to nisu razdoblja prosperiteta, sklada i slika s razglednica, već neuspjesi velikih progresivnih projekata, prvenstveno modernizacije i industrijalizacije, koja se u Dalmaciji podudarala s jugoslavenskim socijalizmom.
Natka Badurina (Osservatorio dei Balcani e Caucaso)
